PRIMENA HOMEOPATIJE U PEDIJATRIJI

Osobenosti primene homeopatije u lečenju bolesti dečjeg uzrasta

Homeopatija je moćno sredstvo u lečenju bolesti dečjeg uzrasta. Njena prednost se   izražava u njenoj bezbednosti (primenljiva od prvog dana života), netoksičnosti, efikasnosti i podsticanju imunoloških mehanizama koji vode boljem zdravlju dece.

Činjenica da homeopatskim lekom dajemo male biološke stimulanse organizmu u cilju angažovanja sopstvenih bogatih sistema odbrane, u dečjem uzrastu ima svoju pravu istinitost. Homeopatski lek sam po sebi ne leči. On ne potiskuje simptome   kojima telo pokušava da se oslobodi bolesti već pobudjuje i unapredjuje životnu silu koju svi posedujemo i koja, iako nevidljiva kao tkivo i organi, čini nas živim i zdravim osobama i koja će svojom adekvatnom jačinom pobediti bolest.

Ako imamo na umu da većina dece ne uzima svakodnevno hroničnu terapiju zvanične medicine koja menja sliku bolesti i osobe, kao i da je ispoljavanje bolesti gotovo uvek autentično i nemaskirano kodeksima ponašanja odraslih, doktrina i principi homeopatskog lečenja su efikasno primenljivi.

Homeopatija može pomoći u sledećim slučajevima:

– rešavanju akutnih infektivnih bolesti koje su dominantan uzrok oboljenja predškolske dece,

– hroničnih bolesti školske dece,

– lečenju različitih povreda u dečjem uzrastu,

– poboljšanju kvaliteta života kod teških urodjenih bolesti,

– rešavanju kriznih životnih situacija u adolescentnom dobu.

Svi periodi odrastanja i sazrevanja počev od uzrasta novorodjenčeta, dojenčeta, malog deteta, predškolskog, školskog deteta, imaju specifične karakteristike i samo  dobro poznajući ovu paletu razvojnog puta možemo pronaći pravi lek za svako dete. Ne lek za bolest već lek za dete sa strogo individualnim simptomima u datoj životnoj situaciji.

Homeopatskim lekovima možemo pomoći u mnogim akutnim stanjima i bolestima kod dece i kod odraslih.

Primer povišene telesne temperature kod dece je svakodnevni problem u pedijatrijskoj praksi.

Kako ćemo reagovati kao homeopate?

Povišena telesna temperatura je vrlo često i jedini simptom kod dece. Njome mogu započeti banalne infekcije tipa prehlade, a može biti i prvi znak ozbiljnijih kako   infektivnih tako i neinfektivnih bolesti.

No, na svu sreću pojava temperature kod dece je karakteristika akutnih infektivnih bolesti koje su u većini slučajeva samoograničavajuće te mogu proći i spontano uz negu i praćenje deteta.

Akutne bolesti sistema za disanje i varenje se mogu komplikovati pojavom simptoma od strane drugih sistema zavisno od jačine uzročnika i stanja naše odbrane, kao u svakoj borbi. Odbrambenim snagama dečjeg organizma koje postepeno kroz vreme sazrevaju i unapređuju se, moramo pomoći da adekvatno odgovori na napadača a da pri tom ne ugrozimo ili oštetimo funkcionisanje samog organizma. To postižemo primenom homeopatskih lekova.

U slučaju ozbiljnijih, dugotrajnijih stanja koja su praćena temperaturom moramo tragati za celokupnom “slikom deteta“, uzeti u obzir sve druge prisutne simptome, kao i karakteristike deteta u fizičkoj, mentalnoj, emotivnoj i socijalnoj sferi.

U toku homeopataskog pregleda deteta razgovaramo sa detetom ako je govor razvijen i sa roditeljem pri čemu sve vreme pomno posmatramo dete i odnos deteta sa roditeljima i okolinom.

U homeopatiji je jako važno da nam roditelji daju tačne podatke kada su simptomi počeli (doba dana ili noći, neke druge vremenske odrednice), šta je prethodilo pojavi simptoma. Zatim, pratimo kvalitet pojave tih simptoma-naglo ili sporo, polako, kako se dete ponaša dok traju simptomi: nivo aktivnosti, izgled deteta, da li odbija ili traži piće i hranu, da li ima drhtavicu pre temperature, da li traži da se  pokrije, da li se znoji, osobenost znoja, koji su propratni-drugi simptomi.

Jako je važno da roditelji zapaze od čega se detetu pogoršava ili poboljšava stanje. Obično dobijemo odgovor da kada popije dozu nekog farmaceutskog leka stanje je bolje (u slučaju temperature popije antipiretik-Brufen, Paracetamol). Međutim,  homeopatu zanima koje su to radnje ili metode koje urade roditelj ili dete pa  nastupi pogoršanje odnosno poboljšanje.

Recimo, šetnja na vetrovitom vremenu, potreba za svežim vazduhom, primena toplih ili hladnih obloga. Ovakva i slična pitanja postaviće svaki homeopata zavisno od uzrasta deteta. Zato je i važno da roditelji koji žele homeopatsko lečenje svoje dece pažljivo posmatraju i uoče svaku promenu kod svog deteta koja bi omogućila homeopati da u moru sličnih lekova pronađe pravi za njihovo dete.

Iskusan homeopata prilikom razgovora i pregleda deteta može da uoči još mnogo znakova koja mu govore o stanju deteta i koja ga mogu navesti da postavi pravo pitanje roditelju i dodje do željenog leka.

Nakon odabira leka, daje se i savet roditelju kako se lek primenjuje (koliko često, da li razblažen sa vodom, ili se kuglica istopi u ustima).

Večina roditelja ima naviku da homeopatski lek „posmatra” i primenjuje kao  farmaceutski lek propisan od pedijatra. Pravilo je da se primenjuje samo jedan lek u minimalnoj dozi koji se ponavlja onoliko dugo i onoliko često u zavisnosti od slike bolesti sve dok se ne pojave prvi znaci reakcije organizma u vidu poboljšanja ili pojave drugih simptoma. Sve to znači da roditelj i homeopata komuniciraju i sarađuju u procesu lečenja deteta. Prestaje se sa uzimanjem leka čim organizam pokaže snagu da sam nastavi put ozdravljenja bez upotrebe leka.

Potrebno je proceniti da li uopšte davati bilo kakav lek, pa i homeopatski. Dosta bolesti dečjeg uzrasta mogu nastati iz grešaka u ishrani dece, nedostatka fizičke aktivnosti, nedovoljno nege, pažnje i ljubavi, neadekvatnog ponašanja roditelja dece, te se na njih mora ukazati i moraju se ispraviti.

Homeopatski lek neće mnogo pomoći ako se i dalje održavaju faktori koji uzrokuju ili provociraju bolest. Relacija dete – roditelji je veoma važna u toku sagledavanja slučaja, kao i procene daljeg toka lečenja i izlečenja.

Potrebno je da roditelji koriguju svoja svesna i nesvesna ponašanja te je često indikovan i homeopatski tretman roditelja.

Prilikom homeopatskog lečenja često se dešava da se ne pronadje odgovarajući homeopatski lek prema detetu sa simptomima te dolazi do odustajanja od homeopatskog lečenja. Put pronalaženja pravog leka nije uvek lak, te se u lečenju hroničnih bolesti moramo osloniti i na strpljenje, toleranciju i upornost.

Savremeni način života u nepovoljnim klimatskim okolnostima rezultirao je sve većoj stopi obolevanja dece i pojavi ozbiljnih bolesti koje su ranije bile vezane za stariju životnu dob. Ako se dete razvija u okviru svojih genetskih mogućnosti, usvoji zdrav životni stil i okolina pravilno oblikuje njegove potencijale uz podsticanje, dobićemo jednog zadovoljnog i srećnog mladog čoveka.

Cilj je da svaka individiua bude najbolja životna kreacija, a homeopatija može biti jedna od stanica na tom putu.

 

Dr Slavica Veselinović, pedijatar i homeopata